mama-dete-nosa-kupatilo

Roditelji često upoređuju decu, ali prelazak sa pelena na nošu nema isti tempo za svako dete. Telo, pažnja i želja za samostalnošću sazrevaju svojim ritmom, pa su sitni svakodnevni znaci spremnosti mnogo pouzdaniji od kalendara. U nastavku je pregled onoga što vredi pratiti i kako rutinu prilagoditi detetu.

Zašto prelazak na nošu nema isti tempo?

Zamislite dvoje dece iz istog vrtića. Jedno sa dve godine samo traži da ode do kupatila i s ponosom ostaje na šolji, dok drugo sa tri i po još uvek izbegava svaku priču o noši. Nijedno nije zakasnilo niti preskočilo nešto. Njihovi nervni sistemi, mišići i sposobnost da prepoznaju telesne signale jednostavno sazrevaju sopstvenim redosledom.

Većina dece počinje da pokazuje prve znake spremnosti negde između druge i treće godine, ali je taj raspon širok. Na tempo utiču temperament deteta, promene u porodici, dolazak brata ili sestre, početak vrtića, pa čak i period kada dete uči da govori. Kada se dete u istom trenutku suočava s više novina, prelazak na nošu često može da sačeka.

Zato je korisno da se unapred oslobodite pritiska. Ako prelazak vezujete za datum, poput trećeg rođendana ili početka leta, lako se desi da detetu nametnete nešto za šta još nije spremno. Mnogo je korisnije da posmatrate dete, a ne kalendar, i da prelazak ostavite kao nešto što se događa u njegovom ritmu.

pelene-bela-nosa-beba

Kako da prepoznate promene u detetovom ponašanju?

Znaci spremnosti retko dolaze odjednom. Najčešće ih primetite kao sitne, naizgled nepovezane situacije koje se tokom nekoliko nedelja ponavljaju. Evo nekoliko signala koje možete pratiti:

  • dete ostaje suvo duže vreme, na primer dva sata ili više tokom dana,
  • zaustavi se, zacrveni ili sakrije kada obavlja nuždu u pelenu,
  • govori ili pokazuje da je „puno“ ili da mu je pelena mokra,
  • zanima ga šta radite u kupatilu i želi da vas oponaša,
  • razume jednostavna uputstva, poput „donesi mi igračku“ ili „sedi ovde“,
  • pokazuje nelagodu zbog prljave pelene i traži da se promeni.

Nijedan od ovih znakova sam po sebi ne znači da je vreme za nošu. Važno je da ih posmatrate zajedno, kao celinu. Dete koje se jednom oduševilo kada je videlo nošu u prodavnici nije nužno spremno. To je često samo trenutna radoznalost za novu stvar. Spremnost se pokazuje kroz ponavljanje i dosledne reakcije, a ne kroz jedan jak utisak.

Ako se uz promene u navikama pražnjenja jave i nadutost ili druge stomačne tegobe, to treba posmatrati odvojeno od spremnosti za nošu, a informacije o tome kako smanjiti nadutost stomaka tražiti u pouzdanim zdravstvenim izvorima ili uz savet pedijatra.

Zato je korisno da razlikujete znatiželju od stvarne potrebe za promenom. Ako dete danas pokaže interesovanje, a sutra ga potpuno izgubi, to je sasvim uobičajeno. Nema razloga da zbog toga odmah menjate plan ili ga ubeđujete. Dovoljno je da mu noša bude vidljiva i dostupna, bez obaveze da je koristi.

Šta svakodnevno presvlačenje otkriva o samostalnosti?

Rutina presvlačenja jedno je od mesta na kojima se samostalnost najjasnije vidi, a da to često ni ne primetite. Zamislite jutro u svom domu: dete umesto da mirno leži dok mu menjate pelenu, traži da samo povuče pantalone, hvata vas za ruku i govori „ja“. Takve sitne scene govore više od bilo koje liste.

Dok dete još nosi pelene i pokazuje veću samostalnost, u toj rutini mogu da se koriste i pelene-gaćice, na primer Pampers Pants 5. Pošto se navlače kao donji veš, dete ih samo oblači i skida, a vi imate priliku da posmatrate koliko ga zanima da učestvuje. To nije prečica do bržeg odvikavanja, već samo primer kako se svakodnevna navika može uklopiti u period rastuće samostalnosti.

Obratite pažnju na to ko odlučuje tokom presvlačenja. Ako dete počne da vas zaustavlja, bira šta će obući ili pokušava samo da se skine, to je znak da mu je važno da ima osećaj kontrole nad sopstvenim telom. Ta potreba je dobra osnova za nošu, jer dete koje želi da odlučuje o svom telu lakše prihvata i novi način obavljanja nužde.

S druge strane, ako se dete protivi svakoj promeni i plače pri pomenu noše, ne morate to tumačiti kao neuspeh. Možda mu je potrebno još vremena, a možda je trenutak jednostavno nepovoljan. Rutina presvlačenja tada ostaje prostor za zajedništvo, bez dodatnog zahteva.

zena-dete-plasticna-stolica

Kada je vreme za promenu rutine?

Možda će vas iznenaditi da je pravi trenutak često onaj kada nekoliko znakova stoji jedan pored drugog nedeljama, a ne kada jedan znak izgleda najjače. Kada primetite da dete ostaje suvo, razume šta mu govorite, pokazuje želju za samostalnošću i samo od sebe se zanima za nošu, nove korake možete uvoditi postepeno.

Najbolje je krenuti lagano. Stavite nošu na mesto gde je dete vidi, pustite ga da sedne na nju obučeno i da se igra s njom kao sa običnom stvari. Zatim, ako pokaže interes, predložite mu da proba kada primetite da je pelena suva nakon spavanja ili posle obroka. Bez pritiska, bez nagrada koje bi postale glavna tema i bez komentara kada se desi „nezgoda“.

Ako dete reaguje negativno, odustajanje na nekoliko nedelja nije korak unazad. Naprotiv, to je često najbrži put do uspeha, jer se dete vraća kada oseti da je odluka njegova. Zato je dobro da svaki korak prilagodite onome što vidite, umesto da se držite unapred zamišljenog plana.

Kada sve to stavite zajedno, jasno je da se razvoj ne meri brzinom, već kontinuitetom. Dete koje u svom ritmu stigne do noše obično je sigurnije i opuštenije nego ono koje je na nju stiglo na silu. Kada sledeći put čujete pitanje „A kad će da se skine s pelena?“, mirno možete odgovoriti da to dete najbolje zna samo, a da vi pratite znake i ostajete uz njega.

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *