oriah 

Dok sam bila mladja, imala sam želju da sve i svi oko mene budu u redu i dobro, da život bude lep i radostan i da nema problema, bar ne u mom i u životu mojih bližnjih. Činilo mi se da je moguće da se izbegnu loše stvari ako se radi dobro, da se zasluži lep život ako se ponaša odgovorno, pošteno, vredno....

U poslednje vreme, postalo mi je jasno da nema pravila te vrste u životu. Ima ljudi koji su dobri, pošteni i odgovorni, a život im nametne teške okolnosti.

Zapravo, najveći broj ljudi koje poznajem su istinski dobri ljudi, a opet imaju razne probleme. Za sebe mislim da sam istinski dobra osoba, a opet imam puno izazova u životu.  E, onda mi je sinulo - život je iskustvo, sa svim što nosi. Biti živ je kao neka privilegija, a kad je čovek svestan da je privilegovan onda nema sitničarenja: "E, ovo mi se baš ne sviđa!" Privilegovan čovek treba da bude zahvalan za ceo paket koji je dobio! 

U razmišljanju o temi meseca, sve vreme mi je na umu tekst jedne pesme koju je spisateljica, voditeljka programa za lični razvoj Oraja (Oriah the mountain Dreamer) napisala pre više od 10 godina. U nastavku je prepevan tekst na sprskom, a zatim original na engleskom.

Ne zanima me od čega živiš, želim da znam za čim žudiš
i da li imaš hrabrosti da sanjaš o ispunjenju želja svog srca.

Ne zanima me koliko ti je godina, želim da znam jesi li spreman da rizikuješ
da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.

Ne zanima me koje planete utiču na tvoj zodijački znak, želim da znam da li si se suočio sa sopstvenim bolom i da li su te životna razočaranja otvorila, ili te je strah od bola naterao da se zgrčiš i zatvoriš u sebe.

Želim da znam da li si u stanju da trpiš  bol, bilo da je moj ili tvoj, a da se pri tom ne trudiš da ga skrivaš, zatrpavaš  ili izbegavaš. Želim da znam da li umeš da uživaš u radosti, bilo da je moja ili tvoja, da li možeš da plešeš bez zadrške, da dopustiš da ti ekstaza ispuni svaki delić bića i da nas pritom ne upozoravaš da treba da  budemo pažljivi, realni, svesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim da znam da li si spreman da razočaraš druge kako bi bio iskren prema sebi, da li si spreman da podneseš optužbe za izdaju, a pritom ne izdaš sebe.

Želim da znam da li možeš da budeš veran i od poverenja, da li si u stanju da vidiš lepotu, čak i kad ima dana kada nije sve lepo, i da li možeš da činiš da lepota bude izvor tvog životnog nadahnuća.


Želim da znam da li si dovoljno snažan da živiš s neuspehom, bilo da je moj ili tvoj,
i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu;
- Da!

Ne zanima me gde živiš i koliko novca imaš, želim da znam da li si sposoban  da, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i izlomljen, ustaneš i učiniš sve što je potrebno za decu.

Ne zanima me ko si i kako si došao dovde,  želim da znam da li si spreman da sa mnom stojiš u središtu vatre i ne posustaješ.

Ne zanima me šta si učio, gde i sa kim, želim da znam  šta te gura napred u trenucima kad se sve ostalo ruši. Želim da znam da li umeš da budeš sam sa sobom  i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine.

 ***  ****  ***

It doesn't interest me what you do for a living. I want to know what you ache for, and if you dare to dream of meeting your hearts longing.

It doesn't interest me how old you are. I want to know if you will risk looking like a fool for love, for your dreams, for the adventure of being alive.

It doesn't interest me what planets are squaring your moon. I want to know if you have touched the center of your own sorrow, if you have been opened by life's betrayals, or have become shriveled and closed from fear of further pain.

I want to know if you can sit with pain, mine or your own, without moving to hide it or fade it or fix it. I want to know if you can be with joy, mine or your own; if you can dance with wildness and let the ecstasy fill you to the tips of your fingers and toes without cautioning us to be careful, be realistic, or to remember the limitations of being human.

It doesn't interest me if the story you are telling me is true, I want to know if you can disappoint another to be true to yourself. if you can bear the accusation of betrayal and not betray your own soul.

I want to know if you can be faithful and therefore trustworthy. I want to know if you can see beauty, even when it is not pretty every day, and if you can source your life from its presence.

I want to know if you can live with failure, yours or mine, and still stand on the edge of a lake and shout to the silver of the full moon, "Yes!"

It doesn't interest me to know where you live or how much money you have. I want to know if you can get up after the night of grief and despair, weary and bruised to the bone, and do what needs to be done for the children.

It doesn't interest me who you are, or how you came to be here- I want to know if you will stand in the center of the fire with me and not shrink back.

It doesn't interest me where or what or with whom you have studied I want to know what sustains you from the inside when all else falls away. I want to know if you can be alone with yourself, and if you truly like the company you keep in the empty moments.